...........SRCE LUTALICE..........
Ne, ovo nije moj svijet
...iako je nekad bio moj.
...a znam... da ni ovaj gdje idem,
nikada neće biti moj.
Ali ipak idem
...zapravo... bježim.
Teški su oblaci nadvili grad.
I koraci postaju sve teži
i teži.
A srce samo za prazninu zna.
I... ne ... ne pitaj me ...
Hoću li se ikad vratiti
u ovaj tmurni , hladni grad.
Ti dobro znaš da je moje srce ,
srce lutalice,
koje nigdje mira nema.
ZABORAV
.....ONA....
Ona ponovo gleda svijet ,
što ruši joj se pred očima .
Svijet koji je zapravo bio ,
kula od karata .
Taj svijet nije njen ,
on ne postoji .
Živjela je u njemu ,
jer je mislila da je bolji .
Ona nigdje mira nema ,
kad postane teško bježi .
U njenom srcu živi
lutalica vječni .
ZABORAV.................TI NE ZNAŠ...............
Nikad nisi živio u mom svijetu ,
i ne znaš zapravo što je to .
Želiš bit' slobodan ko' ptica u letu ,
al' uvijek iznova padaš na dno .
Lice je uvijek veselo , sretno ,
kao da nikad nije vidjelo bol .
Al' kad u blizini nikoga nema ,
ta maska sreće pada na pod .
ZABORAV
...OPROSTI...
Oprosti mi , nisam htjela ,
povrijediti te tako .
Oprosti mi , nisam htjela ,
stvarno nisam mislila tako .
Uvijek biram riječi koje bole ,
ali to ne želim znaj .
Svaki put kad nešto kažem ,
nekoga povrijedim ,
znam .
ZABORAV
...NISAM ZA TEBE...
Ostao je sam ,
više nema nikoga ...
osim bolnih sjećanja ,
koja su mu ostala.
Bila mu je cijeli svijet ,
bez nje nema nikoga ,
ali lako ju je pustio ...
iz ponosa .
Sad na hridi sjedi sam ,
i proklinje onaj dan ,
kada joj je rekao jednu laž :
' Idi , ja nisam za tebe ,malena .'
ZABORAV
...ZAŠTO...
Opet sjedim u kutu sama ,
oko mene je tama .
Pitam se što bi bilo sa nama ...
Da sam rekla one riječi dvije ,
prešla preko ponosa
ili bar jednu suzu pustila .
Ali ja , ponosna , hladna ,
nisam ti htjela dati do znanja
da volim te i da dio mene s tobom odlazi .
Zašto je tako teško ,
preko ponosa prijeći ,
i ... zašto je tako teško tebi reći one dvije riječi ?
Znam da gubim te ,
ali tako teško je ,
preći preko ponosa
i reći
'Volim te'.
ZABORAV
...NEPOZVANI GOST... Doći ćeš jednoga dana . Kao nepozvani gost , pozvonit' ćeš na moja vrata , i moliti za oprost . Zbog svega što si rekao , što si učinio . Bit' će ti žao , a ja ... ja šutjet' ću . ZABORAV
Srce je puklo od tvojih riječi , na pola slomilo se . Kupujem kartu bez povratka , noćas odlazim zauvijek. Za mnom ne idi , molim te , ne zaustavljaj me . Sve što si imao za reći , rekao si , sada gotovo je . ZABORAV
Moje je srce kao kamen ,
na mome licu nema osmijeha .
Tvoje me riječi ne bole ,
samo se udaljavam .
Ja sam voljela tebe ,
al' ti si rekao da ne voliš me .
Lomio si tuđa srca ,
ali ovo ne možeš ...
Divlje srce ne možeš slomiti ,
ma koliko se trudio .
Ali kasno ćeš shvatiti ,
u ovoj igri ,
jedini si izgubio .
ZABORAV
ali u mislima , tražim neki bolji svijet . Srce mi više ni ne kuca , ili , samo to čini mi se . Tišina je oko mene sad , više ni pjesmu ne čujem valova . Dok sjedim na hridi , vrijeme pokraj mene prolazi , a ja ne primjećujem . Misli su daleko , u potrazi za novim svijetom, kojeg ne nalaze . zaborav
Još sam tu ,